Nevolje s identitetom i etnicitetom

Zadnjih nekoliko dana čitao sam On barbarian identity: Critical Approaches to Ethnicity in the Early Middle Ages (ur. Andrew Gillett, http://books.google.hr/books?id=FcdmAAAAMAAJ). Vrlo je zanimljiva i smatram neke ideje izložene u njoj poticajnima i uvjerljivima, pogotovo u vezi arheologije. U suštini, ova knjiga je obračun s "bečkom školom" i konceptom etnogeneze. Na tapeti su se prvenstveno našli Wenskus, Wolfram i Pohl. Međutim, Goffartu i Murrayu su očito popustile kočnice. U njihovim tekstovima osjeća se jak osobni animozitet. Činjenica je da se Goffart i Wolfram ne podnose, no pitanje je u kojoj mjeri se tu radi tek o znanstvenim mimoilaženjima ("Do Goffart and Wolfram always engage directly with each other’s arguments?", pita se Noble u uvodu Goffartovom članku u From Roman Provinces to Barbarian Kingdoms, str. 75). Goffart je svojevremeno napisao da su "odnosi između njega i kolega (prvenstveno Wolframa i Pohla) uvijek bili iznimno prijateljski, tako da ih niti bellum diplomaticum nije mogao pokvariti" (preuzeto iz mog prikaza Goffatove knjige). Kad čitam njegove radove, nekako mi je teško tome vjerovati.