Meanwhile in Serbia

http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:452886-Glagoljica---ekskluzivno-hrvatsko-pismo

Da ovakve vijesti nisu smiješne, bile bi tragične. Ili možda obrnuto. Nije ni važno. Dvojica od trojice članova organizacijskog skupa bili su mi profesori na fakultetu. Što je najbitnije, držali su izborni kolegij koji se bavio glagoljicom i ćirilicom. Nigdje nisam primjetio, niti u najmanjim naznakama, bilo što od ovoga što im novinar Novosti predbacuje. O njima kao profesorima i znanstvenicima mogu reći samo najbolje. Također, kad pogledamo najavu skupa, svatko s minimumom inteligencije može vidjeti da tamo uopće ne stoje tvrdnje koje prenose Novosti.

Case study: kvaliteta članka sa ranosrednjovjekovnom tematikom na hrvatskoj Wikipediji

Pretpostavljam da ste upoznati sa kritikama na račun hrvatske Wikipedije u medijima, a koje se šire kiber-prostorom zadnjih tjedan dana. O motivima sukobljenih strana, prvenstveno onim ideološkim, ne želim raspravljati - prepucavanja "crnih" i "crvenih" su najčešće vulgarna i zamorna, na razini rasprava kokoš ili jaje. Ovdje ću napisati tek svoje mišljenje na temelju iskustava s dotičnim projektom.

EDIT: Pojavili su se neki komentari da nije korektno što spominjem "crvene" i "crne". Napominjem da su te riječi upotrijebljene kao ironija (jedna od funkcija navodnika je naglašavanje ironije) kojom se ukazuje da se u našem društvu svaka kritika shvaća kao osobni ili ideološki napad. Između ostalog, govorim iz osobnog iskustva doživljenog prije malo više od pola godine. Dakle, nemojte biti "crveni" ili "crni" i pokušajte se usredotočiti na argumente.

Bibliografija radova o koprivničkom srednjem vijeku

Zapravo, ovo je više nacrt bibliografije. Na primjer, u ovoj bibliografiji uglavnom se ne navode kritička izdanja srednjovjekovnih izvora (npr. Smičiklasov Diplomatički zbornik). Također, veći dio radova koji su popisani u Bibliographia Podraviana (ur. D. Feletar i H. Petrić), a tiču se srednjega vijeka, mogu se pronaći ovdje. Neki još nisu popisani, stoga vas upućujem da konzultirate tu vrijednu bibliografiju, kao i bibliografiju časopisa Podravina. Radovi objavljeni zadnjih godinu-dvije uglavnom nisu popisani.

Nadam se da će ova bibliografija poslužiti kao kakav-takav osnovni istraživački putokaz svima koje zanima koprivnički srednji vijek. Tko zna, možda uskoro ugledamo i novu monografiju o Koprivnici u srednjem vijeku. Ona iz pera Nade Klaić umnogočemu je već zastarjela.

Knjige, knjige, knjige...

Nakon nekoliko tjedana nestrpljivog čekanja, poštar je napokon donio ovaj paket.

U njemu su bile dvije knjige, The Oxford Handbook of Late Antiquity, ur. Scott Fitzgerald Johnson (čovjek tako cool imena jednostavno mora imati svoj web), te Social Conflict in the Age of Justinian: Its Nature, Management, and Mediation Petera N. Bella. Potonja mi je iduća na redu za čitanje. Iako sam namjeravao u ruke prvo uzeti neke druge knjige, zaukupila je moju pažnju nakon prvotnog brzinskog prelistavanja. K tomu, autor je svojevrsni Lawrence od Arabije našeg vremena.

Druga knjiga, The Oxford Handbook of Late Antiquity, spada u kategoriju priručnika koji su u zadnje vrijeme postali veoma brojni. Skoro je nemoguće pronaći neku temu kojoj nije posvećen handbook ili companion. Oxfordova izdanja iz te kategorije još me nisu razočarala. Nadam se da neće ni ovo.

Na kraju, jedna čestitka. The Medieval Review, sretan ti 20. rođendan!

Nevolje s identitetom i etnicitetom

Zadnjih nekoliko dana čitao sam On barbarian identity: Critical Approaches to Ethnicity in the Early Middle Ages (ur. Andrew Gillett, http://books.google.hr/books?id=FcdmAAAAMAAJ). Vrlo je zanimljiva i smatram neke ideje izložene u njoj poticajnima i uvjerljivima, pogotovo u vezi arheologije. U suštini, ova knjiga je obračun s "bečkom školom" i konceptom etnogeneze. Na tapeti su se prvenstveno našli Wenskus, Wolfram i Pohl. Međutim, Goffartu i Murrayu su očito popustile kočnice. U njihovim tekstovima osjeća se jak osobni animozitet. Činjenica je da se Goffart i Wolfram ne podnose, no pitanje je u kojoj mjeri se tu radi tek o znanstvenim mimoilaženjima ("Do Goffart and Wolfram always engage directly with each other’s arguments?", pita se Noble u uvodu Goffartovom članku u From Roman Provinces to Barbarian Kingdoms, str. 75). Goffart je svojevremeno napisao da su "odnosi između njega i kolega (prvenstveno Wolframa i Pohla) uvijek bili iznimno prijateljski, tako da ih niti bellum diplomaticum nije mogao pokvariti" (preuzeto iz mog prikaza Goffatove knjige). Kad čitam njegove radove, nekako mi je teško tome vjerovati.

Kralj Tomislav i dr.sc. Božo Skoko

Večernji list je odlučio svakodnevno objavljivati portrete hrvatskih velikana. Riječ je o trideset osoba koje su građani prigodom ulaska u EU ocijenili najvažnijima u hrvatskoj povijesti. Tako je jučer osvanuo portret kralja Tomislava iz pera dr.sc. Bože Skoke, "stručnjaka za hrvatski identitet i imidž s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu".

Odmah na početku treba jasno naglasiti da je Skokin portret kralja Tomislava obična papazjanija. Naravno da se od "stručnjaka za identitet i imidž" ne može očekivati da problematici pristupi poput povjesničara i posve je jasno da priču treba prilagoditi tkz. običnom čitatelju. No Skoko bi trebao pokazati barem minimalnu razinu poštovanja prema temi i čitateljima. Na primjer, svaki doktor znanosti bi trebao jasno razlučiti činjenice od legendi. Skoko kao legendu navodi jedino krunidbu na Duvanjskom polju. S druge strane, Dukljaninovo pisanje o Tomislavovim pobjedama nad Mađarima prenosi bez ikakvih ograda. Tako je Tomislav "izvojevao mnogobrojne pobjede nad ugarskim kraljem Atilom", iako je prvi ugarski kralj Stjepan okrunjen tek 1000. godine. Nije nemoguće da se Tomislav zbilja sukobio s Mađarima, no tada taj događaj treba pokušati uklopiti u stvarni povijesni kontekst. Nažalost, Skoko to ne čini. Kod njega jednostavno nema razlikovanja realnosti od legendi.

Svaki doktor znanosti bi također trebao znati da izvore valja točno citirati. U tom slučaju Skoko ne bi napisao da Dukljanin opisuje Tomislava kao "snažnog mladića i dobrog ratnika", već da navodi kako je Tomislav bio "hrabar mladić i snažan ratnik" (ili "junak" umjesto "ratnik", kako tvrdi V. Mošin).

Što reći za terminologiju kojom Skoko barata, npr. kad kaže: "Savez s Bizantom kralju Tomislavu donio je bizantsku carsku Dalmaciju (Zadar, Trogir, Split, Krk, Rab i Osor), a svoju vlast proširio je i na otoke Vis, Brač i Hvar." Kakva je to "bizantska carska Dalmacija"? Poprilično je nejasno što se time pokušava reći. Postoji li negdje "bizantska necarska Dalmacija"? Možda čak "nebizantska carska Dalmacija"? Možda su u njima bili Dubrovnik i Kotor? Ktome ne treba zaboraviti da ima nekih povjesničara koji bizantsku Dalmaciju smatraju konstruktom koji se provlači još tamo od Račkog.

Uostalom, pitanje Tomislavove vlasti nad Dalmacijom još uvijek je otvoreno, iako bi se na temelju cijelokupne pisane građe o splitskim crkvenim saborima moglo zaključiti da u tome ima nešto. No posve je nejasno odakle Skoki podaci da je Tomislav proširio svoju vlast na Vis, Brač i Hvar. Očito u rukama ima neki izvor koji je povjesničarima nepoznat. Važnost tog novog Skokinog izvora je još značajnija ako znamo da Konstantin Porfirogenet navodi da je Brač i Hvar u rukama Neretljana, dok se za Vis navodi tek da nije u rukama Neretljana. Porfirogenet na drugom mjestu pak kaže da su Mljet, Korčula, Brači i Hvar susjedni otoci Neretljanima, no opet ih ne veže uz Hrvatsku. O vremenu na koje se ti podaci odnose može se raspravljati, no sigurno ne tjeraju vodu na mlin hrvatske vlasti nad navedenim otocima. Odakle Skoki da je Tomislav "hrvatska plemena naselio u nove krajeve" predstavlja još veći problem. 

Podatak o velikoj vojnoj snazi "u Tomislavovo doba" lijep je primjer manipulacije povijesnim izvorom. Naime, kad Porfirogenet govori o vojnoj snazi Hrvatske navodi da je ona imala "60 tisuća konjanika i 100 000 pješaka itd. itd." do vremena arhonta Krasimera. S obzirom da je pitanje kronološkog smještaja vladarskog niza Terpimer-Krasimer-Miroslav još uvijek neriješno (iako se u zadnje vrijeme nekako više naginje prema 9. stoljeću), postavlja se pitanje na temelju čega se može govoriti da se ti podaci odnose na "Tomislavovo doba".

Moglo bi se o Skoki i njegovom načinu pisanja povijesti još danima, npr. o "Panonskoj" i "Dalmatinskoj" Hrvatskoj, na temelju čega se pismo u kojem papa nekog naziva kraljem uzima kao dokaz krunjenja s papinskim blagoslovom itd... Jednostavno je nevjerojatno da jedan doktor znanosti može napraviti tolike propuste u tekstu koji čak nema niti punu karticu. Kakvu to sliku o njemu ostavlja? Savjetujem mu da kao "stručnjak za imidž" promisli o tome.

Nove knjige

Sasvim slučajno sam na jednom od blogova koje pratim, http://medievalhistorygeek.wordpress.com/, naišao na vijest o jednoj rasprodaji knjiga: http://www3.undpress.nd.edu/catalogs/OVERSTOCK2013.pdf. Nažalost, financije su takve da ne dopuštaju prevelike troškove, stoga sam se odlučio kupiti samo pet knjiga, a to su:
Le Goff, Jacques - Saint Louis
Riley-Smith, Jonathan - Templars and Hospitallers as Professed Religious in the Holy Land
Lifshitz, Felice - The Name of the Saint: The Martyrology of Jerome and Access to the Sacred in Francia, 627–827
Howe, Nicholas, ed. - Visions of Community in the Pre-Modern World
Foote, David - Lordship, Reform, and the Development of Civil Society in Medieval Italy: The Bishopric of Orvieto, 1100–1250

Među ovim knjigama najskuplji je bio Le Goff s cijenom od 75$. Ovom rasprodajom, cijena te knjige je srušena na 15$ (za tvrdi uvez, heeeej). Ukupno me ovih pet knjiga stajalo 70$, uključujući poštarinu. Više nego pošteno.