NAPOMENA: originalno objavljeno 7.2.2016. na tomislavba.li/text/darko-perisa/beton-u-glavi-ili-neobican-slucaj-darka-perise.html
Dr. sc. Darko Periša, asistent na Odjelu za povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, opleo je po mom liku i djelu u tekstu "Historiografsko betoniranje hrvatskog kralja Tomislava", objavljenom u zadnjem broju časopisa Hercegovina franciscana. Tako sam upao u dosta zanimljivu skupinu onih na koje se uvaženi doktor Periša s manje ili više žuči osvrnuo u zadnje vrijeme, npr. Ante Škegro, Ivan Mirnik, Tomislav Bilić, Dubravko Lovrenović, Ivo Lučić i tako dalje. Povod mojem svrstavanju u ovo šaroliko i sve veće društvance prvenstveno je kritika Perišinog intervjua u kojem se dotaknuo nekih pitanja ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Kritika je objavljena u tekstu pod nazivom "Medijsko mučenje prvih stoljeća hrvatske povijesti". Tekst je bio osvrt na često senzacionalistički i površni način na koji se povijesne teme obrađuju u medijima. Intervju s Perišom nije bio isključiv predmet teksta, već samo jedan od nekoliko. Taj uradak tematski je sličan mojem drugom tekstu u kojem sam kritizirao obradu ranosrednjovjekovih tema na hrvatskoj Wikipediji. Niti jedan od tih tekstova nije zamišljen kao znanstveni rad (bilješkama usprkos), već ih se prvenstveno može kategorizirati kao izražavanje vlastitog mišljenja, tj. reakciju. Stoga su i objavljivani isključivo na internetskim stranicama koje se mogu okarakterizirati kao moje privatne (osobna web stranica, blog, profili na društvenim mrežama i sl.), unatoč prvotnoj ideji da ih prilagođene objavim u novinskoj periodici, što mi se na kraju učinilo kontradiktornim s obzirom na medijsku temu.
Što se tiče teksta "Medijsko mučenje prvih stoljeća hrvatske povijesti", Periša je za potrebe mojeg betoniranja izravno citirao jednu njegovu trećinu. Ostatak je jednostavno ignorirao. Dakle, postupio je na selektivan način koji meni predbacuje ("Međutim, u navedenom novinarskom razgovoru iznio sam neke svoje poglede i zaključke koje se Bali nije usudio prokomentirati.", str. 266), ali je očito prihvatljiv ako se on njime koristi. Na primjer, citirao je skoro cijelu prvu stranicu mog teksta, ali je pritom elegantno izostavio dva manja pasusa u kojima se pozivam na Ivana Majnarića, tj. izražavam svoje slaganje s njegovim stavovima i komentarom u pogledu nekih medijskih napisa, pogotovo teksta "Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen" i posljedičnih reakcija na taj članak Jutarnjeg lista. Perišinom logikom, je li tu u pitanju neka autocenzura zbog činjenice da je kolega Majnarić pročelnik Odjela za povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (dakle, Perišin nadređeni)? Tko će ga znati. Nije da me previše zanima.
Da ne duljim u uvodu - uvaženi doktor Periša i moja malenkost ne moramo se slagati oko povijesnih tema i načina njihove obrade. Uopće nema problema. Meni se osobno njegov način razmišljanja i zaključivanja o pojedinim srednjovjekovnim temama čini poput želja i pozdrava, a što on misli o mom navodno "hiperkritičkom" razmišljanju može se vidjeti u betonskom članku. Tko je tu u pravu, ako netko uopće jest, neka sudi zainteresirana treća strana. Stoga ću iduće retke o neobičnom slučaju Darka Periše ponajviše posvetiti nekim, mjestimično bizarnim, navodima iz betonskog teksta uvaženog doktora koje smatram poprilično zabavnima (meni) i indikativnima (drugima) u pogledu stanja u glavi ovog akademskog djelatnika novoga kova.
