Tomislav Bali
Porezne
obveze kutjevačkih cistercita prema Generalnom kapitulu reda
U radu se skreće pozornost na
slabije poznate izvore za povijest cistercitske opatije Blažene Djevice Marije
u Kutjevu (Honesta Vallis). Riječ je o poreznim popisima Generalnog kapitula
cistercitskog reda iz 14. stoljeća. Također se donose podaci za opatije u
Topuskom i Zagrebu.
Ključne
riječi: cisterciti; porezi; 14. stoljeće; Kutjevo; Topusko; Zagreb
Zasnovan
na idealima definiranima od strane njegovih utemeljitelja, cistercitski red
zahtijevao je od svojih pripadnika „kontemplativan život, apsolutnu samoću i
šutnju te - premda su oni velikom većinom pripadali plemićkom staležu -
manualni rad, siromašno jelo i priprosto odijelo. Osim toga im je zabranjivao
svaku aktivnost izvan samostanskih zidina, pa bilo to i u nastavi ili
dušebrižničkoj službi.“[1]
Također, cisterciti su njegovali „mit divljine“ kroz koji se naglašavala
njihova uloga u transformaciji šumovitih i močvarnih područja, podizanju
gospodarskog standarda područja na kojem su obitavali, uvođenju inovacija u
poljoprivredu i slično. Povjesničari koji su se bavili cistercitima dobrim su
dijelom preuzeli taj mit i učinili ga dijelom povijesnog narativa. Međutim, od
80-tih godina 20. stoljeća „mit divljine“ sve je više preispitivan, a u
današnje doba je i odbačen.[2]
Na njega se gleda kao na topos u narativima reda, jednako kao i na ostale
idealne osobine koje su pripisivane cistercitima.
Cisterciti
su neupitno bili prožeti stvarnošću srednjovjekovnoga doba. Ona je razvoj reda
suočila sa raznim čimbenicima - lokalnim stanjima na područjima širenja,
vanjskim silama, pragmatizmom i utjecajem dominantnih figura – te je zbog toga
smjer u kojem su cisterciti krenuli u 14. stoljeću dobrim dijelom tumačen kao
otklon od ideala.[3] Generalni
kapitul cistercitskog reda konstantno se nastojao prilagoditi i što čvršće
povezati iznimno široku mrežu samostana preko obvezujućih legislacija koje su
kodificirane 1202., 1237., 1257., 1315. i 1340. godine. Međutim, nije uspio
riješiti niz problema, od rivalstva između Cîteauxa i Clairvauxa koje je
sprječavalo nesmetano upravljanje do financija koje su početkom 14. stoljeća
postale veliki problem. U konačnici je Generalni kapitul tijekom 14. stoljeća
počeo gubiti na prestižu i autoritetu.[4]
Financije su nesumnjivo pridonijele tome. Naime, početkom 14. stoljeća dugovi
reda rastu. Navodno su iznosili 500 000 turonskih libri (funti), što je bilo
dva do tri puta više od godišnjih prihoda pape Ivana XXII.[5]
Ta je brojka očigledno pretjerana, ali pokazuje lošu financijsku situaciju u
kojoj se red našao. Njoj su doprinijeli razni čimbenici, npr. troškovi
zasjedanja samog Generalnog kapitula, financiranje križarskih i papinskih
ratova te podavanja prema raznim vladarima.[6]
Troškove
reda pokušalo se smanjiti. Iako je cistercitski red već tijekom 13. stoljeća
par puta prikupljao sredstva, u 14. stoljeću ta praksa postaje regulirana. Svim
opatijama određen je porez koji se plaćao Generalnom kapitulu za potrebe reda.
Iznos poreza koji je pojedina opatija plaćala određivan je na temelju njenih
prihoda. Cistercitima je u pokušaju stabilizacije novčanog stanja na ruku išao
papa Benedikt XII. koji je i sam svoju crkvenu karijeru započeo u tom redu. Njegovom
bulom Fulgens sicut stella matutina
iz 1335. godine donesene su odredbe o dugovima, financijama, vizitacijama i
dolascima na Generalni kapitul.[7]
Također, bulom je odobreno prikupljanje poreza i sankcioniranje njegovog
neplaćanja.[8] Sankcije
su mogle biti utjerivanje duga, oduzimanje časti, pa čak i ekskomunikacija. Uvođenje
poreza i strogih mjera u vezi neplaćanja svakako je otklon od ideala jer, kako
navodi Le Goff, „sveti Bernard grmi protiv prokletog novca“.[9]
Ukupni iznos poreza koji se trebao prikupiti određivan je u skladu sa tekućim
potrebama reda. Početkom 14. stoljeća prikupljale su se contributio moderata i contributio
mediocris, dok su početkom 40-tih godina 14. stoljeća postojale četiri
razine kontribucija s definiranim iznosima koje je trebalo prikupiti: contributio moderata – 9 000 l.t. (livre tournois, turonska libra);[10]
contributio mediocris – 12 000 l.t.; contributio duplex – 18 000 l.t.; contributio excessiva – 24 000 l.t.[11]
Sačuvani
popisi kojima su određeni iznosi poreza te popis zaprimljenih uplata obrađeni
su na općenitoj razini, prvenstveno kroz radove Petera Kinga. Međutim, tek je
dio popisa objavljen zbog čega su podaci dostupni u njima nerijetko mimoiđeni
prilikom istraživanja pojedinačnih opatija[12].
Takav je slučaj sa cistercitima u Kutjevu.[13]
Osim poreznih podataka o njima, u ovom radu donose se podaci o cistercitima u Topuskom
i na otoku Sv. Jakova kod Zagreba. Prva dva popisa donose podatke o očekivanim
uplatama, dok treći popis sadrži uplate koje je Generalni kapitul zaprimio. S
obzirom da je u ovom radu pozornost posvećena opatijama sa područja današnje
Hrvatske treba napomenuti da je pisanje imena, pogotovo slavenskog podrijetla,
ovisilo od pisara do pisara. Stoga se često događalo da pojedine opatije budu
popisane više puta na jednom popisu, pogotovo ako su podaci prepisivani iz
različitih izvora. Na probleme sa pisanjem stranih imena nisu bili imuni niti
cisterciti, tj. redovnici koji su sastavljali porezne popise.[14]
Ipak, popisi odražavaju nastojanje da podaci budu što organiziraniji. Opatije
su kategorizirane na način da je svaka bila kćer jedne od pet glavnih opatija -
Cîteaux, Clairvaux, La Ferté, Pontigny i Morimond. Često su navođene abecednim
redom, što je svakako olakšavalo snalaženje.
Secundum Registrum
monasteriorum ordinis Cisterciensis (Dijon, Archives de la
Côte-d'Or, 11 H 1159) jedini je među ovim popisima objavljen u cijelosti.
Rukopis je nastao oko 1460. godine. Riječ je o prijepisu originala koji se može
datirati oko 1350. godine. Sastavljač originalnog popisa koristio je nekoliko
inventara iz 13. i 14. stoljeća.[15]
Korištenje različitih inventara sigurno je pridonijelo tome da su mnoge opatije
u Secundum Registrum popisane dva, pa
čak i tri puta. Tako je Topusko navedeno dva puta (Toplica, Dupplica), dok
se Kutjevo uopće ne spominje.
Tablica
1. Očekivane uplate, Secundum Registrum
monasteriorum ordinis Cisterciensis
Moderata
|
Mediocris
|
Duplex
|
Excessiva
|
|
Toplica[16]
|
9
l.t.
|
12
l.t.
|
18
l.t.
|
24
l.t.
|
Dupplica[17]
|
12
l.t.
|
16
l.t.
|
24
l.t.
|
32
l.t.
|
Insula sancti Iacobi[18]
|
7
l.t. 10 s.
|
10
l.t.
|
15
l.t.
|
20
l.t
|
Provinciale omnium
ecclesiarum cathedralium (Modena, Biblioteca Estense, Lat.
142 = alfa.S.6.22) nastao je u 14. stoljeću, vjerojatno između 1369. i 1380.
godine. Podaci su na pojedinim mjestima mijenjani ili dodavani, što svjedoči da
je vjerojatno upotrebljavan.[19]
Kutjevo se spominje kao Honesta Vallis,
Topusko kao Duplica i Toplica, a otok Sv. Jakova kod Zagreba
kao Insula sacti Iacobi i Zagrabia.[20]
Tablica 2. Očekivane uplate, Provinciale omnium
ecclesiarum cathedralium
Moderata
|
Mediocris
|
|
Duplica[21]
|
22
flo.
|
26
flo.
|
Honesta
Vallis[22]
|
4
flo. 10 s.
|
6
flo.
|
Insula
sancti Iacobi[23]
|
7
flo. 10 s.
|
10
flo.
|
Toplica[24]
|
9
flo.
|
12
flo.
|
Zagrabia[25]
|
3
flo.
|
4
flo.
|
Različiti iznosi koji se javljaju u
ova dva popisa zanimljivi su jer svjedoče o mogućim pregovorima s Generalnim
kapitulom oko iznosa davanja.[26]
Samostani su često nastojali ishoditi smanjenje iznosa, pa čak i oprost od
plaćanja. Drugi rukopis iz Dijona (Archives de la Côte-d'Or, 11 H 1160) sadrži
popis zaprimljenih uplata u razdoblju između 1337. i 1347. godine. On je
svakako najinteresantniji od sva tri rukopisa jer sadrži konkretne iznose koje
su opatije uplaćivale Generalnom kapitulu. Kutjevo se redovito navodi kao Honesta Vallis, dvaput uz dodatak
"u Požegi" (in Posegia, in Pozago). Osim iz Kutjeva, uplate su
dolazile i iz Topuskog, dok o cistercitima iz Zagreba nema podataka.
Tablica
3. Pristigle uplate 1337.-1347.
Godina
|
Kutjevo
|
Topusko
|
1337.[27]
|
20 l.t., dužni još 10 l.t.
|
22 l.t. 18 s.
|
1338.[28]
|
-
|
10 l.t.
|
1340.[29]
|
20 l.t.
|
20 l.t.
|
1341.[30]
|
10 flo.
|
4 flo.
|
1342.[31]
|
10 l.t. 16 s. 4
d.
|
16 l.t. 13 s. 3
d.
|
1347.[32]
|
-
|
9 flo.
|
Kako
se vidi iz priložene tablice, cisterciti s otoka Sv. Jakova (tj. iz Zagreba,
gdje su se preselili vjerojatno 1315. godine) nisu navedeni među platišama, dok
su cisterciti iz Kutjeva i Topuskog neredovito plaćali porez Generalnom
kapitulu. Izuzetak je tek razdoblje od 1340. do 1342. godine. Taj kratki niz
redovnih davanja vjerojatno je povezan s istragom Generalnog kapitula iz 1339.
tijekom koje su opati i redovnici pod zakletvom morali priznati svoja
dugovanja. Dužnici su nakon istrage mogli platiti dugovanje ili poslati svoja
imena Generalnom kapitulu kako bi ih se suspendiralo.[33]
Kutjevački cisterciti i kasnije su sporadično plaćali davanja Generalnom
kapitulu. Postoji podatak da su za 1357. godinu uplatili pet florena, dok je opat
Topuskog platio osam i četvrt florena.[34]
Ovi
podaci pružaju određeni uvid u financijsko stanje cistercitskih opatija na
području današnje Hrvatske. U njihovoj interpretaciji ipak je potreban određeni
oprez. Kako je već navedeno, o iznosima koji se trebaju platiti Generalnom
kapitulu često se pregovaralo. Uplaćeni svote stoga ne govore u potpunosti o
ekonomskoj snazi pojedinog samostana. Sami iznosi iz Kutjeva i Topuskog
poprilično su maleni kad ih usporedimo s pojedinim troškovima reda. Na primjer,
s obzirom da je Generalni kapitul zasjedao u Cîteauxu, osobama iz mjesta koje
su vršile javne dužnosti plaćao se određeni godišnji iznos. Tako su 1341.
podrumar i blagajnik primili 10 l.t., vratar 2 l.t. itd.[35]
S druge strane, troškovi održavanja Generalnog kapitula bili su iznimno visoko,
od 1000 l.t. pa do čak 4300 l.t. za 1343. godinu.[36]
Dakle, udio cistercita iz Kutjeva i Topuskog u podmirenju troškova rada bio je vrlo
nizak.
[1] I. Ostojić, Benediktinci u
Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, sv. 3, Split 1965., 196.
[2] M. Birkedal Bruun, The Cambridge
Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 4.
[3] M. Birkedal Bruun, The Cambridge
Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 1.
[4] M. Birkedal Bruun, The Cambridge
Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 40.
[5] P. King, The Finances of the Cistercian
Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 96.
[6] M. Birkedal Bruun, The Cambridge
Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 40.
[7] M. Birkedal Bruun, The Cambridge
Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 40-41.
[8] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 52.
[9] J. Le Goff, Civilizacija
srednjovjekovnog Zapada, Zagreb 1998., 335.
[10] 1 livre tournois (turonska libra)
= 20 sols (solida) = 12 deniers (dinara). Ovakav monetarni sustav ima
podrijetlo u reformama Karla Velikoga, vidi J. Le Goff, Civilizacija
srednjovjekovnog Zapada, Zagreb 1998., 334; Treba napomenuti da su libra i
floren služili kao obračunski novac. Zbog čestih promjena u vrijednosti novca,
Generalni kapitul se kolebao između turonske libre i firentinskog florena. Od
1343. obračuni su prikazivani isključivo u florenima, P. King, The Finances of
the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 166.
[11] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 64.
[12] U vrijeme pisanja ovoga rada
izašao je članak koji se dotaknuo cistercitskih poreznih popisa i ugarskih
opatija, D. Bácsatyai, Az egresi ciszterci monostor korai történetének
kérdései, Századok 149/2, Budimpešta 2015., 263-299. U tom se radu donose
podaci o očekivanim iznosima od ugarsko-hrvatskih opatija u Secundum Registrum monasteriorum ordinis
Cisterciensis i Provinciale omnium
ecclesiarum cathedralium, ali ne donosi popis uplaćenih iznosa (Dijon,
Archives de la Côte-d'Or, 11 H 1160). Bácsatyaiju potonji popis vjerojatno nije
bio dostupan. Također, potkrala mu se sitna omaška. Secundum Registrum navodi upravo pod signaturom 11 H 1160, umjesto
pod 11 H 1159. Stoga je vjerojatno propustio uočiti da su Secundum Registrum i 11 H 1160 dva različita rukopisa.
[13] Za pregled povijesti kutjevačkih
cistercita vidi I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim
krajevima, sv. 3, Split 1965., 231-234; S. Andrić, Pregled povijesti
cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Kutjevu (Honesta Vallis), u:
Osječki zbornik 24-25, Osijek 1996.-1999., 83-99.
[14] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 19, 140; Za popis
raznih varijanti pod kojima su navođene opatije u Kutjevu, Topuskom i Zagrebu
vidi L. Janauschek, Originum Cisterciensium, Beč 1877., 215, 235, 259-260.
[15] A.O. Johnsen i P. King, The Tax
Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 9-11.
[16] A.O. Johnsen i P. King, The Tax
Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 56.
[17] A.O. Johnsen i P. King, The Tax
Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 64.
[18] A.O. Johnsen i P. King, The Tax
Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 66.
[19] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 15-16.
[20] Unos Zagrabia je netipičan. Insula
sancti Iacobi navodi se na popisima kao kćer Clairvauxa, jednako kao
Kutjevo i Topusko. Međutim, Zagrabia
je u ovom slučaju popisana kao kćer Morimonda.
[21] Modena, Biblioteca Estense, Lat.
142, 16v. Bácsatyai ne navodi ovaj podatak.
[22] Modena, Biblioteca Estense, Lat.
142, 17v.
[23] Modena, Biblioteca Estense, Lat.
142, 18r.
[24] Modena, Biblioteca Estense, Lat.
142, 22v.
[25] Modena, Biblioteca Estense, Lat.
142, 28r.
[26] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 72.
[27] Za Topusko se navodi da je
uplata za 1333., 1335. i 1337. godinu. Kod Kutjeva stoji da je plaćeno za 1335.
i 1337. godinu. Dijon, 11 H 1160, 5b.
[28] Navedeno kao plaćanje duga „de
Toplica et Erchis filia sua“, Dijon, 11 H 1160, 7b.
[29] Dijon, 11 H 1160, 17a.
[30] Dijon, 11 H 1160, 19a.
[31] Za Topusko stoji „De Toplica pro
se et filia“, Dijon, 11 H 1160, 22a.
[32] Dijon, 11 H 1160, 28b.
[33] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 74-75.
[34] S. Andrić, Pregled povijesti
cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Kutjevu (Honesta Vallis), u:
Osječki zbornik 24-25, Osijek 1996.-1999., 88.
[35] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 188.
[36] P. King, The Finances of the
Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 189.
