Večernji list je odlučio svakodnevno objavljivati portrete hrvatskih velikana. Riječ je o trideset osoba koje su građani prigodom ulaska u EU ocijenili najvažnijima u hrvatskoj povijesti. Tako je jučer osvanuo portret kralja Tomislava iz pera dr.sc. Bože Skoke, "stručnjaka za hrvatski identitet i imidž s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu".
Odmah na početku treba jasno naglasiti da je Skokin portret kralja Tomislava obična papazjanija. Naravno da se od "stručnjaka za identitet i imidž" ne može očekivati da problematici pristupi poput povjesničara i posve je jasno da priču treba prilagoditi tkz. običnom čitatelju. No Skoko bi trebao pokazati barem minimalnu razinu poštovanja prema temi i čitateljima. Na primjer, svaki doktor znanosti bi trebao jasno razlučiti činjenice od legendi. Skoko kao legendu navodi jedino krunidbu na Duvanjskom polju. S druge strane, Dukljaninovo pisanje o Tomislavovim pobjedama nad Mađarima prenosi bez ikakvih ograda. Tako je Tomislav "izvojevao mnogobrojne pobjede nad ugarskim kraljem Atilom", iako je prvi ugarski kralj Stjepan okrunjen tek 1000. godine. Nije nemoguće da se Tomislav zbilja sukobio s Mađarima, no tada taj događaj treba pokušati uklopiti u stvarni povijesni kontekst. Nažalost, Skoko to ne čini. Kod njega jednostavno nema razlikovanja realnosti od legendi.
Svaki doktor znanosti bi također trebao znati da izvore valja točno citirati. U tom slučaju Skoko ne bi napisao da Dukljanin opisuje Tomislava kao "snažnog mladića i dobrog ratnika", već da navodi kako je Tomislav bio "hrabar mladić i snažan ratnik" (ili "junak" umjesto "ratnik", kako tvrdi V. Mošin).
Što reći za terminologiju kojom Skoko barata, npr. kad kaže: "Savez s Bizantom kralju Tomislavu donio je bizantsku carsku Dalmaciju (Zadar, Trogir, Split, Krk, Rab i Osor), a svoju vlast proširio je i na otoke Vis, Brač i Hvar." Kakva je to "bizantska carska Dalmacija"? Poprilično je nejasno što se time pokušava reći. Postoji li negdje "bizantska necarska Dalmacija"? Možda čak "nebizantska carska Dalmacija"? Možda su u njima bili Dubrovnik i Kotor? Ktome ne treba zaboraviti da ima nekih povjesničara koji bizantsku Dalmaciju smatraju konstruktom koji se provlači još tamo od Račkog.
Uostalom, pitanje Tomislavove vlasti nad Dalmacijom još uvijek je otvoreno, iako bi se na temelju cijelokupne pisane građe o splitskim crkvenim saborima moglo zaključiti da u tome ima nešto. No posve je nejasno odakle Skoki podaci da je Tomislav proširio svoju vlast na Vis, Brač i Hvar. Očito u rukama ima neki izvor koji je povjesničarima nepoznat. Važnost tog novog Skokinog izvora je još značajnija ako znamo da Konstantin Porfirogenet navodi da je Brač i Hvar u rukama Neretljana, dok se za Vis navodi tek da nije u rukama Neretljana. Porfirogenet na drugom mjestu pak kaže da su Mljet, Korčula, Brači i Hvar susjedni otoci Neretljanima, no opet ih ne veže uz Hrvatsku. O vremenu na koje se ti podaci odnose može se raspravljati, no sigurno ne tjeraju vodu na mlin hrvatske vlasti nad navedenim otocima. Odakle Skoki da je Tomislav "hrvatska plemena naselio u nove krajeve" predstavlja još veći problem.
Uostalom, pitanje Tomislavove vlasti nad Dalmacijom još uvijek je otvoreno, iako bi se na temelju cijelokupne pisane građe o splitskim crkvenim saborima moglo zaključiti da u tome ima nešto. No posve je nejasno odakle Skoki podaci da je Tomislav proširio svoju vlast na Vis, Brač i Hvar. Očito u rukama ima neki izvor koji je povjesničarima nepoznat. Važnost tog novog Skokinog izvora je još značajnija ako znamo da Konstantin Porfirogenet navodi da je Brač i Hvar u rukama Neretljana, dok se za Vis navodi tek da nije u rukama Neretljana. Porfirogenet na drugom mjestu pak kaže da su Mljet, Korčula, Brači i Hvar susjedni otoci Neretljanima, no opet ih ne veže uz Hrvatsku. O vremenu na koje se ti podaci odnose može se raspravljati, no sigurno ne tjeraju vodu na mlin hrvatske vlasti nad navedenim otocima. Odakle Skoki da je Tomislav "hrvatska plemena naselio u nove krajeve" predstavlja još veći problem.
Podatak o velikoj vojnoj snazi "u Tomislavovo doba" lijep je primjer manipulacije povijesnim izvorom. Naime, kad Porfirogenet govori o vojnoj snazi Hrvatske navodi da je ona imala "60 tisuća konjanika i 100 000 pješaka itd. itd." do vremena arhonta Krasimera. S obzirom da je pitanje kronološkog smještaja vladarskog niza Terpimer-Krasimer-Miroslav još uvijek neriješno (iako se u zadnje vrijeme nekako više naginje prema 9. stoljeću), postavlja se pitanje na temelju čega se može govoriti da se ti podaci odnose na "Tomislavovo doba".
Moglo bi se o Skoki i njegovom načinu pisanja povijesti još danima, npr. o "Panonskoj" i "Dalmatinskoj" Hrvatskoj, na temelju čega se pismo u kojem papa nekog naziva kraljem uzima kao dokaz krunjenja s papinskim blagoslovom itd... Jednostavno je nevjerojatno da jedan doktor znanosti može napraviti tolike propuste u tekstu koji čak nema niti punu karticu. Kakvu to sliku o njemu ostavlja? Savjetujem mu da kao "stručnjak za imidž" promisli o tome.