Boris Dežulović ili još jednom o kralju Tomislavu

Čitam na webu Jutarnjeg lista tekst Borisa Dežulovića o "pet najvećih hrvatskih mitova". Nimalo iznenađujuće, među tim mitovima se našao kralj Tomislav. Moj nesretni imenjak žulja mnoge moždane vijuge koje se domišljaju što i kako pisati o njemu. Ta domišljanja (vrlo rijetko je riječ o razmišljanjima) najčešće se rastoče u dva smjera, dva ekstrema. Prvi je nekritička romantika koje lako sklizne prema glorifikaciji (primjer dr.sc. Bože Skoke, "stručnjaka za imidž"), a drugi je općenita sprdanja sa cijelom problematikom (Dežulovićev tekst). Iako se na prvi pogled radi o suprotstavljenim pozicijama, to su zapravo dvije strane iste medalje. Neuke medalje.

Dežulović je piknuo hrvatsku historiografiju kao glavnog krivca za mit o Tomislavu. Istina, povjesničari su često pisali nekritički o Tomislavu u nastojanju da cijelu priču učine što sjajnijom na ponos i diku cijelog hrvatskog naroda (Rački i Kukuljević, gledamo u vas). Nemojmo zaboraviti niti ulogu proslave 1000. godišnjice hrvatskog kraljevstva. No to je bilo prije skoro sto godina. Historiografija nije statična, ona se mijenja, a samim time mijenja se naše viđenje povijesti. Dežulović tu činjenicu ignorira. Ako je to napravio namjerno, onda je jednostavno zloban prema cijeloj jednoj struci. S druge strane, ako nije namjerno, tada je jednostavno neznalica. Kako god bilo, najbolje je da se ranosrednjovjekovnim temama ne bavi.

Uostalom, da je Dežulović u pravu, tada bi ovaj članak u Hrvatskoj enciklopediji trebao izgledati dosta drugačije. Međutim, jasno se vidi oprez sastavljača ovog članka i otklon od mitomanije. Pa ako nam je starija historiografija fantazija u rangu "Gospodara prstenova", a novija ju samo slijedi (što je za Dežulovića neupitno, jer kako drugačije shvatiti tvrdnju "Poslije je bilo lako. Kad je povjesničare jednom krenulo, utemeljili su odmah veličanstveno srednjovjekovno kraljevstvo i lozu hrvatskih kraljeva...")¹, kako onda da postoje prijepori i oko čijenica koje čak i Dežulović smatra neospornima:

Pouzdano se o tom vrlom hrvatskom mužu zna tek da se zvao Tomislav, da je početkom desetog stoljeća vladao dalmatinskim gradovima, da je... hm, to je otprilike sve. 

 No evo što kaže Vadim Prozorov u članku dostupnom ovdje:

Antoljak follows the traditional opinion of Croatian historiography (up to the mid-twentieth century) that the Croatian king Tomislav was honored with the title of consul by the Byzantine emperor and delegated power over Dalmatia. Meanwhile, Jadran Ferluga, Nada Klaić, and Lujo Margetić have argued that Dalmatia was under the jurisdiction of Byzantium at the beginning of the tenth century.

Dakle, Dežulović prvo ismijava cijelu hrvatsku historiografiju ("Hrvatskim povjesničarima ... David bi ispao jednoruki lola s penisom do koljena.") i onda dolazi do zaključka da je vlast Tomislava nad Dalmacijom pouzdana, tj. opće prihvaćena. No taj konsenzus ne postoji, kako navodi Prozorov (a imena koja on navodi tek su svrh ledene sante u cijeloj raspravi oko tog pitanja, vidi npr. Košćaka i Margetićev odgovor).  Na kraju je i sam Dežulović pridonio širenju mita o Tomislavu kao ujedinitelju hrvatskih zemalja.

Kratka digresija. Ako se Dežulović već upustio u razbijanje mitova, bilo bi korektno da je provjerio činjenice. Umjesto njih imamo izjave poput: "od hrvatskih klubova, recimo, u svih dvadeset i kusur godina famozno “proljeće u Europi“ izborio je samo Hajduk i samo jednom..." A što je onda izborio nekadašnji NK Varteks u sezoni 1998./99.? Maturalac? Naravno da taj detalj Hrvate ne čini "sportskijima", no dovoljno govori o autoru koji razbija mitove. No kako sam autor kaže: "Ipak su ovo novine", a to valjda znači da točne činjenice nisu bitne.

Sačuvaj nas Bože kuge, gladi te Jutarnjeg i Večernjeg kad pišu o povijesti!

 ^{1. Ovaj navod o "veličanstvenoj lozi" hrvatskih kraljeva koju su stvorili hrvatski povjesničari lijepo dokazuje da Dežulović nema pojma o čemu piše. Upravo je genealogija hrvatskih vladara jedno od tema oko kojih postoji najviše različitih mišljenja. Ukratko, genealogija hrvatskih vladara je otvoreno pitanje, a Dežulović i ostali se za početak mogu informirati na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=5056 ↩}

Kralj Tomislav i dr.sc. Božo Skoko

Večernji list je odlučio svakodnevno objavljivati portrete hrvatskih velikana. Riječ je o trideset osoba koje su građani prigodom ulaska u EU ocijenili najvažnijima u hrvatskoj povijesti. Tako je jučer osvanuo portret kralja Tomislava iz pera dr.sc. Bože Skoke, "stručnjaka za hrvatski identitet i imidž s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu".

Odmah na početku treba jasno naglasiti da je Skokin portret kralja Tomislava obična papazjanija. Naravno da se od "stručnjaka za identitet i imidž" ne može očekivati da problematici pristupi poput povjesničara i posve je jasno da priču treba prilagoditi tkz. običnom čitatelju. No Skoko bi trebao pokazati barem minimalnu razinu poštovanja prema temi i čitateljima. Na primjer, svaki doktor znanosti bi trebao jasno razlučiti činjenice od legendi. Skoko kao legendu navodi jedino krunidbu na Duvanjskom polju. S druge strane, Dukljaninovo pisanje o Tomislavovim pobjedama nad Mađarima prenosi bez ikakvih ograda. Tako je Tomislav "izvojevao mnogobrojne pobjede nad ugarskim kraljem Atilom", iako je prvi ugarski kralj Stjepan okrunjen tek 1000. godine. Nije nemoguće da se Tomislav zbilja sukobio s Mađarima, no tada taj događaj treba pokušati uklopiti u stvarni povijesni kontekst. Nažalost, Skoko to ne čini. Kod njega jednostavno nema razlikovanja realnosti od legendi.

Svaki doktor znanosti bi također trebao znati da izvore valja točno citirati. U tom slučaju Skoko ne bi napisao da Dukljanin opisuje Tomislava kao "snažnog mladića i dobrog ratnika", već da navodi kako je Tomislav bio "hrabar mladić i snažan ratnik" (ili "junak" umjesto "ratnik", kako tvrdi V. Mošin).

Što reći za terminologiju kojom Skoko barata, npr. kad kaže: "Savez s Bizantom kralju Tomislavu donio je bizantsku carsku Dalmaciju (Zadar, Trogir, Split, Krk, Rab i Osor), a svoju vlast proširio je i na otoke Vis, Brač i Hvar." Kakva je to "bizantska carska Dalmacija"? Poprilično je nejasno što se time pokušava reći. Postoji li negdje "bizantska necarska Dalmacija"? Možda čak "nebizantska carska Dalmacija"? Možda su u njima bili Dubrovnik i Kotor? Ktome ne treba zaboraviti da ima nekih povjesničara koji bizantsku Dalmaciju smatraju konstruktom koji se provlači još tamo od Račkog.

Uostalom, pitanje Tomislavove vlasti nad Dalmacijom još uvijek je otvoreno, iako bi se na temelju cijelokupne pisane građe o splitskim crkvenim saborima moglo zaključiti da u tome ima nešto. No posve je nejasno odakle Skoki podaci da je Tomislav proširio svoju vlast na Vis, Brač i Hvar. Očito u rukama ima neki izvor koji je povjesničarima nepoznat. Važnost tog novog Skokinog izvora je još značajnija ako znamo da Konstantin Porfirogenet navodi da je Brač i Hvar u rukama Neretljana, dok se za Vis navodi tek da nije u rukama Neretljana. Porfirogenet na drugom mjestu pak kaže da su Mljet, Korčula, Brači i Hvar susjedni otoci Neretljanima, no opet ih ne veže uz Hrvatsku. O vremenu na koje se ti podaci odnose može se raspravljati, no sigurno ne tjeraju vodu na mlin hrvatske vlasti nad navedenim otocima. Odakle Skoki da je Tomislav "hrvatska plemena naselio u nove krajeve" predstavlja još veći problem. 

Podatak o velikoj vojnoj snazi "u Tomislavovo doba" lijep je primjer manipulacije povijesnim izvorom. Naime, kad Porfirogenet govori o vojnoj snazi Hrvatske navodi da je ona imala "60 tisuća konjanika i 100 000 pješaka itd. itd." do vremena arhonta Krasimera. S obzirom da je pitanje kronološkog smještaja vladarskog niza Terpimer-Krasimer-Miroslav još uvijek neriješno (iako se u zadnje vrijeme nekako više naginje prema 9. stoljeću), postavlja se pitanje na temelju čega se može govoriti da se ti podaci odnose na "Tomislavovo doba".

Moglo bi se o Skoki i njegovom načinu pisanja povijesti još danima, npr. o "Panonskoj" i "Dalmatinskoj" Hrvatskoj, na temelju čega se pismo u kojem papa nekog naziva kraljem uzima kao dokaz krunjenja s papinskim blagoslovom itd... Jednostavno je nevjerojatno da jedan doktor znanosti može napraviti tolike propuste u tekstu koji čak nema niti punu karticu. Kakvu to sliku o njemu ostavlja? Savjetujem mu da kao "stručnjak za imidž" promisli o tome.