Još jednom o plagiranju u časopisu Vojna povijest

http://www.hnd.hr/blanka-matkovic-vs-danijel-jurkovic

Budući da Danijel Jurković nije član HND-a, Novinarsko vijeće časti HND-a izriče mišljenje da je došlo do kršenja pravila novinarske profesije koja se odnose na autorstvo nad novinarskim radovima, jer u tekstu "Bitka za Odžak" nije poštovao autorstvo drugih sudionika u javnom prostoru. Jurković je koristio podatke iz članka Blanke Matković i Stipe Pilića za svoj tekst, a nije ih naveo kao izvore ni autore članka na kojem se njegov tekst zasniva.

Zvonimiru Despotu kao glavnom uredniku Magazina za vojnu povijest izriče se opomena zbog kršenja točke 11. Kodeksa časti hrvatskih novinara.

O zloupotrebi vojne povijesti iz vremena Drugoga svjetskog rata...

U zadnjem broju Historijskog zbornika, Goran Hutinec je objavio tekst "O zloupotrebi vojne povijesti iz vremena Drugoga svjetskog rata ili kako "Vojna povijest" prešućuje ono što uredniku i autorima nije po volji".

"U kriznim vremenima, kada prvenstveno zbog financijske oskudice već niz godina svjedočimo posvemašnjoj marginalizaciji znanosti u Hrvatskoj, pri čemu humanistika nije ni izbliza najteže pogođena, vjerojatno će se ovaj obračun s historiografskim zloupotrebama u časopisu "Vojna povijest" mnogim čitateljima učiniti suvišnim zanovijetanjem. No, u zemlji u kojoj je današnjica još uvijek teško opterećena prošlošću, čak i od amatera zalutalih u historiografiju traži se visok stupanj odgovornosti u obradi onih tema koje se koriste u svakodnevnim ideološkim obračunima, poput Drugog svjetskog rata."

Porezne obveze kutjevačkih cistercita prema Generalnom kapitulu reda

U postupku objavljivanja, PDF se može preuzeti na https://drive.google.com/file/d/0B1b7fMD5_OQPbjd3OGtVUEZNYkk/view?pref=2&pli=1, a više o zborniku možete pročitati na http://pp-papuk.hr/novosti/zbornik-radova-sa-1-okruglog-stola-povijest-papuka/.

Tomislav Bali

Porezne obveze kutjevačkih cistercita prema Generalnom kapitulu reda

U radu se skreće pozornost na slabije poznate izvore za povijest cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Kutjevu (Honesta Vallis). Riječ je o poreznim popisima Generalnog kapitula cistercitskog reda iz 14. stoljeća. Također se donose podaci za opatije u Topuskom i Zagrebu.

Ključne riječi: cisterciti; porezi; 14. stoljeće; Kutjevo; Topusko; Zagreb

Zasnovan na idealima definiranima od strane njegovih utemeljitelja, cistercitski red zahtijevao je od svojih pripadnika „kontemplativan život, apsolutnu samoću i šutnju te - premda su oni velikom većinom pripadali plemićkom staležu - manualni rad, siromašno jelo i priprosto odijelo. Osim toga im je zabranjivao svaku aktivnost izvan samostanskih zidina, pa bilo to i u nastavi ili dušebrižničkoj službi.“[1] Također, cisterciti su njegovali „mit divljine“ kroz koji se naglašavala njihova uloga u transformaciji šumovitih i močvarnih područja, podizanju gospodarskog standarda područja na kojem su obitavali, uvođenju inovacija u poljoprivredu i slično. Povjesničari koji su se bavili cistercitima dobrim su dijelom preuzeli taj mit i učinili ga dijelom povijesnog narativa. Međutim, od 80-tih godina 20. stoljeća „mit divljine“ sve je više preispitivan, a u današnje doba je i odbačen.[2] Na njega se gleda kao na topos u narativima reda, jednako kao i na ostale idealne osobine koje su pripisivane cistercitima.

Cisterciti su neupitno bili prožeti stvarnošću srednjovjekovnoga doba. Ona je razvoj reda suočila sa raznim čimbenicima - lokalnim stanjima na područjima širenja, vanjskim silama, pragmatizmom i utjecajem dominantnih figura – te je zbog toga smjer u kojem su cisterciti krenuli u 14. stoljeću dobrim dijelom tumačen kao otklon od ideala.[3] Generalni kapitul cistercitskog reda konstantno se nastojao prilagoditi i što čvršće povezati iznimno široku mrežu samostana preko obvezujućih legislacija koje su kodificirane 1202., 1237., 1257., 1315. i 1340. godine. Međutim, nije uspio riješiti niz problema, od rivalstva između Cîteauxa i Clairvauxa koje je sprječavalo nesmetano upravljanje do financija koje su početkom 14. stoljeća postale veliki problem. U konačnici je Generalni kapitul tijekom 14. stoljeća počeo gubiti na prestižu i autoritetu.[4] Financije su nesumnjivo pridonijele tome. Naime, početkom 14. stoljeća dugovi reda rastu. Navodno su iznosili 500 000 turonskih libri (funti), što je bilo dva do tri puta više od godišnjih prihoda pape Ivana XXII.[5] Ta je brojka očigledno pretjerana, ali pokazuje lošu financijsku situaciju u kojoj se red našao. Njoj su doprinijeli razni čimbenici, npr. troškovi zasjedanja samog Generalnog kapitula, financiranje križarskih i papinskih ratova te podavanja prema raznim vladarima.[6]

Troškove reda pokušalo se smanjiti. Iako je cistercitski red već tijekom 13. stoljeća par puta prikupljao sredstva, u 14. stoljeću ta praksa postaje regulirana. Svim opatijama određen je porez koji se plaćao Generalnom kapitulu za potrebe reda. Iznos poreza koji je pojedina opatija plaćala određivan je na temelju njenih prihoda. Cistercitima je u pokušaju stabilizacije novčanog stanja na ruku išao papa Benedikt XII. koji je i sam svoju crkvenu karijeru započeo u tom redu. Njegovom bulom Fulgens sicut stella matutina iz 1335. godine donesene su odredbe o dugovima, financijama, vizitacijama i dolascima na Generalni kapitul.[7] Također, bulom je odobreno prikupljanje poreza i sankcioniranje njegovog neplaćanja.[8] Sankcije su mogle biti utjerivanje duga, oduzimanje časti, pa čak i ekskomunikacija. Uvođenje poreza i strogih mjera u vezi neplaćanja svakako je otklon od ideala jer, kako navodi Le Goff, „sveti Bernard grmi protiv prokletog novca“.[9] Ukupni iznos poreza koji se trebao prikupiti određivan je u skladu sa tekućim potrebama reda. Početkom 14. stoljeća prikupljale su se contributio moderata i contributio mediocris, dok su početkom 40-tih godina 14. stoljeća postojale četiri razine kontribucija s definiranim iznosima koje je trebalo prikupiti: contributio moderata – 9 000 l.t. (livre tournois, turonska libra);[10] contributio mediocris – 12 000 l.t.; contributio duplex – 18 000 l.t.; contributio excessiva – 24 000 l.t.[11]

Sačuvani popisi kojima su određeni iznosi poreza te popis zaprimljenih uplata obrađeni su na općenitoj razini, prvenstveno kroz radove Petera Kinga. Međutim, tek je dio popisa objavljen zbog čega su podaci dostupni u njima nerijetko mimoiđeni prilikom istraživanja pojedinačnih opatija[12]. Takav je slučaj sa cistercitima u Kutjevu.[13] Osim poreznih podataka o njima, u ovom radu donose se podaci o cistercitima u Topuskom i na otoku Sv. Jakova kod Zagreba. Prva dva popisa donose podatke o očekivanim uplatama, dok treći popis sadrži uplate koje je Generalni kapitul zaprimio. S obzirom da je u ovom radu pozornost posvećena opatijama sa područja današnje Hrvatske treba napomenuti da je pisanje imena, pogotovo slavenskog podrijetla, ovisilo od pisara do pisara. Stoga se često događalo da pojedine opatije budu popisane više puta na jednom popisu, pogotovo ako su podaci prepisivani iz različitih izvora. Na probleme sa pisanjem stranih imena nisu bili imuni niti cisterciti, tj. redovnici koji su sastavljali porezne popise.[14] Ipak, popisi odražavaju nastojanje da podaci budu što organiziraniji. Opatije su kategorizirane na način da je svaka bila kćer jedne od pet glavnih opatija - Cîteaux, Clairvaux, La Ferté, Pontigny i Morimond. Često su navođene abecednim redom, što je svakako olakšavalo snalaženje.

Secundum Registrum monasteriorum ordinis Cisterciensis (Dijon, Archives de la Côte-d'Or, 11 H 1159) jedini je među ovim popisima objavljen u cijelosti. Rukopis je nastao oko 1460. godine. Riječ je o prijepisu originala koji se može datirati oko 1350. godine. Sastavljač originalnog popisa koristio je nekoliko inventara iz 13. i 14. stoljeća.[15] Korištenje različitih inventara sigurno je pridonijelo tome da su mnoge opatije u Secundum Registrum popisane dva, pa čak i tri puta. Tako je Topusko navedeno dva puta (Toplica, Dupplica), dok se Kutjevo uopće ne spominje.

Tablica 1. Očekivane uplate, Secundum Registrum monasteriorum ordinis Cisterciensis

	Moderata	Mediocris	Duplex	Excessiva
Toplica[16]	9 l.t.	12 l.t.	18 l.t.	24 l.t.
Dupplica[17]	12 l.t.	16 l.t.	24 l.t.	32 l.t.
Insula sancti Iacobi[18]	7 l.t. 10 s.	10 l.t.	15 l.t.	20 l.t

Provinciale omnium ecclesiarum cathedralium (Modena, Biblioteca Estense, Lat. 142 = alfa.S.6.22) nastao je u 14. stoljeću, vjerojatno između 1369. i 1380. godine. Podaci su na pojedinim mjestima mijenjani ili dodavani, što svjedoči da je vjerojatno upotrebljavan.[19] Kutjevo se spominje kao Honesta Vallis, Topusko kao Duplica i Toplica, a otok Sv. Jakova kod Zagreba kao Insula sacti Iacobi i Zagrabia.[20]

Tablica 2. Očekivane uplate, Provinciale omnium ecclesiarum cathedralium

	Moderata	Mediocris
Duplica[21]	22 flo.	26 flo.
Honesta Vallis[22]	4 flo. 10 s.	6 flo.
Insula sancti Iacobi[23]	7 flo. 10 s.	10 flo.
Toplica[24]	9 flo.	12 flo.
Zagrabia[25]	3 flo.	4 flo.

            Različiti iznosi koji se javljaju u ova dva popisa zanimljivi su jer svjedoče o mogućim pregovorima s Generalnim kapitulom oko iznosa davanja.[26] Samostani su često nastojali ishoditi smanjenje iznosa, pa čak i oprost od plaćanja. Drugi rukopis iz Dijona (Archives de la Côte-d'Or, 11 H 1160) sadrži popis zaprimljenih uplata u razdoblju između 1337. i 1347. godine. On je svakako najinteresantniji od sva tri rukopisa jer sadrži konkretne iznose koje su opatije uplaćivale Generalnom kapitulu. Kutjevo se redovito navodi kao Honesta Vallis, dvaput uz dodatak "u Požegi" (in Posegia, in Pozago). Osim iz Kutjeva, uplate su dolazile i iz Topuskog, dok o cistercitima iz Zagreba nema podataka.

Tablica 3. Pristigle uplate 1337.-1347.

Godina	Kutjevo	Topusko
1337.[27]	20 l.t., dužni još 10 l.t.	22 l.t. 18 s.
1338.[28]	-	10 l.t.
1340.[29]	20 l.t.	20 l.t.
1341.[30]	10 flo.	4 flo.
1342.[31]	10 l.t. 16 s. 4 d.	16 l.t. 13 s. 3 d.
1347.[32]	-	9 flo.

Kako se vidi iz priložene tablice, cisterciti s otoka Sv. Jakova (tj. iz Zagreba, gdje su se preselili vjerojatno 1315. godine) nisu navedeni među platišama, dok su cisterciti iz Kutjeva i Topuskog neredovito plaćali porez Generalnom kapitulu. Izuzetak je tek razdoblje od 1340. do 1342. godine. Taj kratki niz redovnih davanja vjerojatno je povezan s istragom Generalnog kapitula iz 1339. tijekom koje su opati i redovnici pod zakletvom morali priznati svoja dugovanja. Dužnici su nakon istrage mogli platiti dugovanje ili poslati svoja imena Generalnom kapitulu kako bi ih se suspendiralo.[33] Kutjevački cisterciti i kasnije su sporadično plaćali davanja Generalnom kapitulu. Postoji podatak da su za 1357. godinu uplatili pet florena, dok je opat Topuskog platio osam i četvrt florena.[34]

Ovi podaci pružaju određeni uvid u financijsko stanje cistercitskih opatija na području današnje Hrvatske. U njihovoj interpretaciji ipak je potreban određeni oprez. Kako je već navedeno, o iznosima koji se trebaju platiti Generalnom kapitulu često se pregovaralo. Uplaćeni svote stoga ne govore u potpunosti o ekonomskoj snazi pojedinog samostana. Sami iznosi iz Kutjeva i Topuskog poprilično su maleni kad ih usporedimo s pojedinim troškovima reda. Na primjer, s obzirom da je Generalni kapitul zasjedao u Cîteauxu, osobama iz mjesta koje su vršile javne dužnosti plaćao se određeni godišnji iznos. Tako su 1341. podrumar i blagajnik primili 10 l.t., vratar 2 l.t. itd.[35] S druge strane, troškovi održavanja Generalnog kapitula bili su iznimno visoko, od 1000 l.t. pa do čak 4300 l.t. za 1343. godinu.[36] Dakle, udio cistercita iz Kutjeva i Topuskog u podmirenju troškova rada bio je vrlo nizak.

---

[1] I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, sv. 3, Split 1965., 196.

[2] M. Birkedal Bruun, The Cambridge Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 4.

[3] M. Birkedal Bruun, The Cambridge Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 1.

[4] M. Birkedal Bruun, The Cambridge Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 40.

[5] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 96.

[6] M. Birkedal Bruun, The Cambridge Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 40.

[7] M. Birkedal Bruun, The Cambridge Companion to the Cistercian Order, Cambridge 2013., 40-41.

[8] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 52.

[9] J. Le Goff, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Zagreb 1998., 335.

[10] 1 livre tournois (turonska libra) = 20 sols (solida) = 12 deniers (dinara). Ovakav monetarni sustav ima podrijetlo u reformama Karla Velikoga, vidi J. Le Goff, Civilizacija srednjovjekovnog Zapada, Zagreb 1998., 334; Treba napomenuti da su libra i floren služili kao obračunski novac. Zbog čestih promjena u vrijednosti novca, Generalni kapitul se kolebao između turonske libre i firentinskog florena. Od 1343. obračuni su prikazivani isključivo u florenima, P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 166.

[11] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 64.

[12] U vrijeme pisanja ovoga rada izašao je članak koji se dotaknuo cistercitskih poreznih popisa i ugarskih opatija, D. Bácsatyai, Az egresi ciszterci monostor korai történetének kérdései, Századok 149/2, Budimpešta 2015., 263-299. U tom se radu donose podaci o očekivanim iznosima od ugarsko-hrvatskih opatija u Secundum Registrum monasteriorum ordinis Cisterciensis i Provinciale omnium ecclesiarum cathedralium, ali ne donosi popis uplaćenih iznosa (Dijon, Archives de la Côte-d'Or, 11 H 1160). Bácsatyaiju potonji popis vjerojatno nije bio dostupan. Također, potkrala mu se sitna omaška. Secundum Registrum navodi upravo pod signaturom 11 H 1160, umjesto pod 11 H 1159. Stoga je vjerojatno propustio uočiti da su Secundum Registrum i 11 H 1160 dva različita rukopisa.

[13] Za pregled povijesti kutjevačkih cistercita vidi I. Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevima, sv. 3, Split 1965., 231-234; S. Andrić, Pregled povijesti cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Kutjevu (Honesta Vallis), u: Osječki zbornik 24-25, Osijek 1996.-1999., 83-99.

[14] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 19, 140; Za popis raznih varijanti pod kojima su navođene opatije u Kutjevu, Topuskom i Zagrebu vidi L. Janauschek, Originum Cisterciensium, Beč 1877., 215, 235, 259-260.

[15] A.O. Johnsen i P. King, The Tax Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 9-11.

[16] A.O. Johnsen i P. King, The Tax Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 56.

[17] A.O. Johnsen i P. King, The Tax Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 64.

[18] A.O. Johnsen i P. King, The Tax Book of the Cistercian Order, Oslo 1979., 66.

[19] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 15-16.

[20] Unos Zagrabia je netipičan. Insula sancti Iacobi navodi se na popisima kao kćer Clairvauxa, jednako kao Kutjevo i Topusko. Međutim, Zagrabia je u ovom slučaju popisana kao kćer Morimonda.

[21] Modena, Biblioteca Estense, Lat. 142, 16v. Bácsatyai ne navodi ovaj podatak.

[22] Modena, Biblioteca Estense, Lat. 142, 17v.

[23] Modena, Biblioteca Estense, Lat. 142, 18r.

[24] Modena, Biblioteca Estense, Lat. 142, 22v.

[25] Modena, Biblioteca Estense, Lat. 142, 28r.

[26] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 72.

[27] Za Topusko se navodi da je uplata za 1333., 1335. i 1337. godinu. Kod Kutjeva stoji da je plaćeno za 1335. i 1337. godinu. Dijon, 11 H 1160, 5b.

[28] Navedeno kao plaćanje duga „de Toplica et Erchis filia sua“, Dijon, 11 H 1160, 7b.

[29] Dijon, 11 H 1160, 17a.

[30] Dijon, 11 H 1160, 19a.

[31] Za Topusko stoji „De Toplica pro se et filia“, Dijon, 11 H 1160, 22a.

[32] Dijon, 11 H 1160, 28b.

[33] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 74-75.

[34] S. Andrić, Pregled povijesti cistercitske opatije Blažene Djevice Marije u Kutjevu (Honesta Vallis), u: Osječki zbornik 24-25, Osijek 1996.-1999., 88.

[35] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 188.

[36] P. King, The Finances of the Cistercian Order in the Fourteenth Century, Kalamazoo 1985., 189.

Beton u glavi ili neobičan slučaj Darka Periše

NAPOMENA: originalno objavljeno 7.2.2016. na tomislavba.li/text/darko-perisa/beton-u-glavi-ili-neobican-slucaj-darka-perise.html

Dr. sc. Darko Periša, asistent na Odjelu za povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, opleo je po mom liku i djelu u tekstu "Historiografsko betoniranje hrvatskog kralja Tomislava", objavljenom u zadnjem broju časopisa Hercegovina franciscana. Tako sam upao u dosta zanimljivu skupinu onih na koje se uvaženi doktor Periša s manje ili više žuči osvrnuo u zadnje vrijeme, npr. Ante Škegro, Ivan Mirnik, Tomislav Bilić, Dubravko Lovrenović, Ivo Lučić i tako dalje. Povod mojem svrstavanju u ovo šaroliko i sve veće društvance prvenstveno je kritika Perišinog intervjua u kojem se dotaknuo nekih pitanja ranosrednjovjekovne hrvatske povijesti. Kritika je objavljena u tekstu pod nazivom "Medijsko mučenje prvih stoljeća hrvatske povijesti". Tekst je bio osvrt na često senzacionalistički i površni način na koji se povijesne teme obrađuju u medijima. Intervju s Perišom nije bio isključiv predmet teksta, već samo jedan od nekoliko. Taj uradak tematski je sličan mojem drugom tekstu u kojem sam kritizirao obradu ranosrednjovjekovih tema na hrvatskoj Wikipediji. Niti jedan od tih tekstova nije zamišljen kao znanstveni rad (bilješkama usprkos), već ih se prvenstveno može kategorizirati kao izražavanje vlastitog mišljenja, tj. reakciju. Stoga su i objavljivani isključivo na internetskim stranicama koje se mogu okarakterizirati kao moje privatne (osobna web stranica, blog, profili na društvenim mrežama i sl.), unatoč prvotnoj ideji da ih prilagođene objavim u novinskoj periodici, što mi se na kraju učinilo kontradiktornim s obzirom na medijsku temu.

Što se tiče teksta "Medijsko mučenje prvih stoljeća hrvatske povijesti", Periša je za potrebe mojeg betoniranja izravno citirao jednu njegovu trećinu. Ostatak je jednostavno ignorirao. Dakle, postupio je na selektivan način koji meni predbacuje ("Međutim, u navedenom novinarskom razgovoru iznio sam neke svoje poglede i zaključke koje se Bali nije usudio prokomentirati.", str. 266), ali je očito prihvatljiv ako se on njime koristi. Na primjer, citirao je skoro cijelu prvu stranicu mog teksta, ali je pritom elegantno izostavio dva manja pasusa u kojima se pozivam na Ivana Majnarića, tj. izražavam svoje slaganje s njegovim stavovima i komentarom u pogledu nekih medijskih napisa, pogotovo teksta "Hrvati su bili prljavi koljači, a Tomislav nije ni okrunjen" i posljedičnih reakcija na taj članak Jutarnjeg lista. Perišinom logikom, je li tu u pitanju neka autocenzura zbog činjenice da je kolega Majnarić pročelnik Odjela za povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu (dakle, Perišin nadređeni)? Tko će ga znati. Nije da me previše zanima.

Da ne duljim u uvodu - uvaženi doktor Periša i moja malenkost ne moramo se slagati oko povijesnih tema i načina njihove obrade. Uopće nema problema. Meni se osobno njegov način razmišljanja i zaključivanja o pojedinim srednjovjekovnim temama čini poput želja i pozdrava, a što on misli o mom navodno "hiperkritičkom" razmišljanju može se vidjeti u betonskom članku. Tko je tu u pravu, ako netko uopće jest, neka sudi zainteresirana treća strana. Stoga ću iduće retke o neobičnom slučaju Darka Periše ponajviše posvetiti nekim, mjestimično bizarnim, navodima iz betonskog teksta uvaženog doktora koje smatram poprilično zabavnima (meni) i indikativnima (drugima) u pogledu stanja u glavi ovog akademskog djelatnika novoga kova.