Umro je Tibor Živković

Upravo sam saznao da je jučer preminuo Tibor Živković. Ova tužna vijest znači veliki gubitak za sve koji proučavaju srednjovjekovnu povijest Hrvatske i susjednih prostora. Iako je Živković iznosio neka mišljenja s kojima se nije uvijek moguće složiti, dao je značajan doprinos istraživanju povijesnih vrela, u prvom redu De administrando imperio i Ljetopisa popa Dukljanina. Neka mu je laka zemlja.

Drakula, Kosovo i Jutarnji list

Tekst “Ne možemo znanstveno utvrditi je li DRAKULA uistinu pio krv i jeo ljude, ali sada smo sigurni da je bio PRINC S KOSOVA!” objavljen je 11. prosinca 2011. godine u Jutarnjem listu od strane Tomislava Novaka. Zašto ga izvlačim iz naftalina? Zbog neopravdanog izostanka bilo kakve ozbiljne reakcije na njega... Dakle, kakav je ovo tekst? Najkraće rečeno, riječ je jefitnom senzacionalizmu. S obzirom da se radi o Jutarnjem, to ne čudi. Istinski problem leži u tome što se kroz njega kao autoritet za povijesne teme nameće jedan apsolutni diletant- “akademik” Jovan I. Deretić (postoji još nekoliko Jovana Deretića koji nepravedno ispaštaju jer dijele ime i prezime s ovim crackpotom).

Pivo za Dalmatince

Knjižnica Sveučilišta u Glasgowu posjeduje dio fascinantne zbirke poznate pod nazivom "Papirusi iz Oxyrhynchusa". Ukratko, riječ je zbirci rukopisa, prvenstveno na grčkom i latinskom, nastalih između 1. i 6. stoljeća. Ovi rukopisi koje su pronašli Bernard Pyne Grenfell i Arthur Surridge Hunt imaju ogromnu važnost jer sadrže neke od najstarijih prijepisa Starog i Novog zavjeta. No ono zbog čega im ovdje posvećujem pozornost više je zemaljske naravi. Naime, među sačuvanim papirusima nalazi se jedan račun pisan na grčkom (vidi sliku). Datiran je najkasnije u 4. stoljeće. Njegov sadržaj je kratak - govori o opskrbi dalmatinskih vojnika pivom, a njihovih časnika (vjerojatno) mesom. I to je to. Dakle, ništa posebno, no opet govori nešto o svakodnevnici vojnika s ovih prostora - gdje su služili, što su pili... Naravno, kako se radi o malom fragmentu, nije pretjerano obrađivan u literaturi. Ipak, nekoliko podataka može se pronaći ovdje pod brojem 1513.

Akademski diletanti

Hrvatska akademska zajednica jedno je od omiljenih odredišta za uhljebljivanje raznih diletanata. O jednom takvom primjeru piše Stanko Andrić u tekstu "Neznanje kao brend". Ukratko, uzalud Skoki titule, pozicija, prisutnost u medijima, profesionalno dizajnirana web stranica (ipak sam ja "web dizajner i održavatelj") i tako dalje, kad zapinje na osnovama. Kao što je Andrić naveo, on pokazuje "prezir spram čitateljstva". Zbilja, zar Skoko smatra da su mu čitatelji "bedaki" koji ne zaslužuju više od jeftinog "trafikantstva" - bitno da se tekst brzo sklepa i zatim prodaje u što većoj nakladi. Nažalost, u takvom postupku nije usamljen, o čemu sam pisao na drugom mjestu i drugim povodom. Međutim, to je samo vrh jednog ogromnog ledenjaka svakakvih gluposti koje dva "najuglednija" domaća dnevna lista serviraju čitateljstvu. O tome više u narednim postovima...

"Hrvatska revija" o hrvatskoj ćirličnoj baštini

Zadnji broj "Hrvatske revije" koji donosi tekstove sa skupa o hrvatskoj ćiriličnoj baštini nije se mogao pojaviti u bolje vrijeme. Dotično izdanje može se preuzeti ovdje.

Malo literature o Vizigotima

Danas mi je došla knjiga čiju naslovnicu možete vidjeti uz ovaj tekst. Cijena od $45 je poprilično mala za posve novu knjigu. Hvala eBayu! Nažalost, cijena knjige koja se izravno nadovezuje na ovu, The Ostrogoths from the Migration Period to the Sixth Century: An Ethnographic Perspective, još uvijek se kreće iznad $100.

Kada žena ne vjeruje u tebe...

Čitao sam nedavno na ovom linku prikaz knjige Paula Drägera, Vita Gangolfi, Das Leben Gangolfs, Trier: Kliomedia GmbH, 2011. U cijelom tom prikazu iskočio je jedan zanimljiv detalj. Riječ je o nevjerici koju je kod žene pokojnog Gangolfa izazvala vijest da se na grobu njenog muža događaju čudesa. Svoju sumnju ona je istaknula na poprilično osebujan način:

"If Gangolfus can work miracles, then so can my asshole!"
(Sic operatur virtutes Gangulfus, quomodo anus meus)

Ovo svakako nije izražavanje kakvo bi čovjek očekivao u životopisu jednog sveca, no svakako je lijep dokaz da "mračni" srednji vijek nipošto nije bio toliko "mračan" kakvim ga mnogi smatraju. Zapravo, kad se pogleda rukopisna građa koja potječe iz tog vremena, teško je ne uočiti mnoštvo zabavnih detalja koji iskaču na raznim mjestima (vidi npr. blog Got Medieval).