Zahvaljujem Stipici Grgiću, profesoru na Hrvatskim studijima, na ovom osvrtu:
Donekle shvaćam ja tu Vašu logiku. Nemate vremena i volje za čitanje, mislite da je sve pisano i izdano od 1945. do 1991. komunističko smeće… Jesam li u pravu?
Na žalost promašili Ste poantu cijele rasprave, jer ovdje se ne radi o ideološkom napadu na autore sjajne knjige, već o znanstvenim neslaganjima oko konačnog produkta koji se prodaje javnosti kao prvoklasno meso očišćeno od svog loja, masti i hrskavice (dotadašnje “partijski” obojane historiografije). Naime, nešto se reklamira kao sučeljavanje različitih historiografskih tumačenja, ogoljavanje istine, knjiga koja je ubuhvatila sve relevantne izvore, itd.
E sad kad se to podvrgne kritici ljudi koji znaju stvar-dvije o historiografiji vidi se da to ne stoji, zar ne? Tko god želi dalje polemizirati bar bi na ovo pitanje trebao dati jasni odgovor.
Ako dosad niste dovoljno pozorno iščitavali prikaz, pogledajte ga. Shvatit ćete da su autori koristili baš sva dostignuća historiografije iz jugokomunističkog razdoblja, vješto odstranjući za Hrvatsko tržište A.D. 2013. samo “klasni diskurs”, ali zadržavajući iz njega čak i gotovo nepromijenjene rečenice. Oprostite na izrazu, ali ovo je klasično prodavanje “muda pod bubrege”. Ako Vas ne smeta što kupujete mačka u vreći, već hvalite tog istog prodavača i mačka – i to je Vaše mišljenje. Ono na mene neće ostaviti nikakva traga, a Vi ćete i dalje živjeti u svom utopističkom svijetu.
Kolega Tatić se sad sjetio izvući zeca iz šešira i proglasiti ovo djelo “historiografskom publicistikom”. Pritom se htio oprati od dosta neugodne stigme indirektnog plagiranja mišljenjem da za publicistiku ne vrijede ista pravila kao za ozbiljnu historiografiju. E sad… Ponovno se tu treba vratiti na ono što su sami autori napisali o njihovoj knjizi. Oni je nisu tamo označili nikakvom publicistikom, zar ne? Gdje su to istakli? Provjerite sami. A da stvar bude još gora, sami su je autori prozvali određenim istraživanjem, a taj se pojam prvenstveno veže uz znanost, zar ne?
Sve da se i radi o publicistici, ozbiljna historiografija ima pravo sa svojih objektivnih znanstvenih pozicija kritizirati čak i publicistiku, tim više što se ovdje radi o onoj kojoj je cilj da bude određeni konačni, deideologizirani odgovor o nekom procesu iz prošlosti.
Na kraju… Mene stvarno i dalje zanima zašto se s toliko žestine u cijelu priču oko jedne kritike određenog naslova koji pretendira da bude zadnji znanstveni doseg sa povijesnog stajališta, uvlače određeni osobni i politički argumenti? To mi nikako ne ide u glavu.
Lijep pozdrav,
Stipica Grgić
Osvrt je objavljen u komentaru na tekst Danijela Tatića. I dalje ću objavljivati sve komentare na ovu raspravu koji su potpisani imenom i prezimenom.
Nema komentara:
Objavi komentar